U prvim koracima dijagnostike koriste se kliničke skale rizika, poput Wells score i Geneva score. One pomažu liječniku da procijeni vjerojatnost embolije plućna na temelju simptoma (npr. otežano disanje, bol u prsima, ubrzani puls) i okolnosti (npr. nedavna operacija, znakovi duboke venske tromboze). Ako je rizik nizak, koristi se dodatno laboratorijsko testiranje kako bi se izbjegla nepotrebna izlaganja zračenju.
D-dimer
D-dimer je krvni test koji otkriva prisutnost produkata razgradnje ugruška. Ako je test negativan, PE se s velikom sigurnošću može isključiti kod osoba s niskim ili srednjim rizikom. No, pozitivan rezultat ne znači nužno PE, jer povišene vrijednosti mogu nastati i kod infekcija, upala, nakon operacija ili u trudnoći – što znači da test može dati i lažno pozitivan rezultat.
Glavni dijagnostički alati
CT angiografija (CTPA) – najpouzdanija metoda, kojom se kontrastnim sredstvom prikazuje začepljena plućna arterija.
Ventilacijsko-perfuzijska scintigrafija (V/Q scintigrafija) – uspoređuje protok zraka i krvi kroz pluća, korisna kod bolesnika koji ne mogu primiti kontrast.
Ultrazvuk vena nogu – služi za dokazivanje duboke venske tromboze, čiji ugrušci najčešće uzrokuju PE.
EKG i EHO
EKG (elektrokardiogram) i EHO srca (ehokardiografija) nisu primarni alati za dijagnozu PE-a, ali mogu otkriti komplikacije – primjerice opterećenje desne strane srca ili poremećaje ritma – što dodatno potvrđuje ozbiljnost stanja.